Na svom ratnom putu 154. brigada/domobranska pukovnija Hrvatske vojske uživala je svekoliko poštovanje žitelja na prostorima na kojima je djelovala, a u sredini u kojoj je izrasla nesebičnu logističku, moralnu i svekoliku drugu pomoć i potporu, izgrađivana ljubavlju i domoljubljem prema domovini – Republici Hrvatskoj, za čiju je slobodu i neovisnost svoj obol dalo oko 5800 pripadnika 154. brigade / domobranske pukovnije Hrvatske vojske.
Brigada je bila sastavljena od vojnih obveznika s područja Bujštine, Buzeštine, Labinštine, Pazinštine, područja Poreštine i Umaga te organizirana u tri borbene bojne, postrojbe borbene potpore, pristožerne postrojbe i postrojba logistike. S područja bivše općine Pazin popunjavanje su razne postrojbe HV-a, a najviše 154. brigada HV-a kroz koju je prošlo oko 1800 branitelja.
S ustrojavanjem 154. brigade započinje se službeno 1. prosinca 1991. godine, ali se već od 16. studenog 1991. počinje razmišljati o kadrovskoj i materijalnoj popuni brigade, pa se s tim u svezi provode prve pripreme. Vojarna Veli Jože u Pazinu bila je mjesto prihvata, opremanja i naoružavanja svih postrojbi 154. brigade HV-a tijekom izobrazbe, ali i mjesto iz kojeg sve postrojbe 154. brigade odlaze na bojišnicu.
Pojedine bojne bile su naizmjenično angažirane od 1992. do 1995. na Ličkoj bojišnici, na području Ramljana, Perušića i Drenova Klanca. Postrojbe Brigade bile su angažirane na bojišnici uglavnom u zimskim mjesecima, a u ljetnima su demobilizirane što je omogućilo da branitelji na svojim radnim mjestima doprinose gospodarskom snaženju hrvatske domovine.
U ljetnim mjesecima 1994. godine ukidaju se samostalne domobranske satnije Poreč, Pazin, Labin, Rovinj, Buzet i Samostalna domobranska bojna Buje, a u materijalnom i ljudskom smislu stavljaju se u sljedništvo 154. brigade HV, koja se istovremeno preustrojava u 154. domobransku pukovniju.
Od 2. kolovoza pa do demobilizacije 26. kolovoza 1995. godine pukovnija u kompletnom sastavu sudjeluje u VRO Oluja gdje kao snaga podupirućeg napora 9. gardijske brigade sudjeluje u oslobađanju cijelog prostora Krbavskog polja i Udbine, te područja oko Plitvičkog Ljeskovca, Uvalice i Prijeboja. Nedugo zatim izbija na međunarodno priznatu državnu granicu RH u dolini rijeke Une i ličkog Petrovog Sela.
Svečano postrojavanje cijele 154. d.p. na gradskom stadionu u Pazinu, 26. kolovoza 1995., te veličanstveni dočeci u Buzetu, Pazinu, Poreču i Umagu obilježili su ujedno i kraj borbenog puta ove postrojbe i njezinih pripadnika s kojima se uistinu možemo ponositi.
Središnjem dočeku u Pazinu bili su nazočni pojedini saborski zastupnici iz Istre, načelnik Glavnog stožera OS RH general Zvonimir Červenko, župan Istarske županije Luciano Delbianco, brojni gradonačelnici, te velik broj građana Pazinštine i Istre. Nakon ovog dočeka svaka lokalna zajednica iz čijeg se sastava popunjavala pukovnija organizirala je također veličanstvene i nezaboravne dočeke svojih sugrađana, vojnika 154. domobranske pukovnije.
Nakon demobilizacije pukovnija je prešla na mirnodopske aktivnosti, te je kao takva djelovala do njenog potpunog gašenja 31. prosinca 2004. godine.
Pripadnici Brigade bili su najvećim dijelom radnici i težaci, obiteljski ljudi koji su od svojih starih naučili poštivati zakone, pa iako nisu bili dragovoljci, nisu ni izbjegavali svoju obvezu služenja u postrojbi HV-a. Među njima bilo je građevinara, stolara, metalaca, instalatera, kuhara, liječnika, profesora i svi su oni djelovali skladno i međusobno povezani u jednu cjelinu. Važno je navesti da je odaziv na mobilizaciju pripadnika 154. brigade HV-a / domobranske pukovnije bio iznimno visok i kretao se od 95 do 100 posto.
Velika potpora općina Buje, Poreč, Pazin i Buzet, pravnih subjekata i građana na čijem je području ustrojena osigurale su 154. brigadi niz prednosti. Donacije 154. brigadi bile su kontinuirane tijekom cijelog razdoblja Domovinskog rata. Kolika je bila skrb o braniteljima 154. brigade dovoljno govori podatak da su u području razmještaja bile česte posjete delegacija iz Istre. Čelni ljudi tadašnjih općina ali i gospodarskih subjekata iz područja s kojeg je popunjavana brigada obilazili su postrojbe u Lici.
Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni vojni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, 22. svibnja 2006., u povodu 15. godišnjice OS RH, odlikovao je 154. brigadu HV „R“ Pazin odličjem Red Nikole Šubića Zrinskog za junački čin pripadnika brigade u Domovinskom ratu. Odlukom županijskih vijećnika, od 14. ožujka 2016., Brigadi je dodijeljeno najviše županijsko priznanje, Grb Istarske županije.
U povodu dvadesete obljetnice ustroja Brigade objavljena je monografija 154. brigada Hrvatske vojske u domovinskom ratu, autora Renata Kalca, Livia Lanče i Josipa Šiklića. U monografiji je naglasak stavljen na boravak i aktivnosti pripadnika postrojbe na ličkoj bojišnici od 1992. do 1995. godine te njeno sudjelovanje u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.
Nakon ukidanja Brigade briga o njenim pripadnicima ostvaruje se u okviru braniteljskih udruga. Tradiciju njezina ratnog puta njeguju: Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 154. sa sjedištem u Umagu, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH – ogranak Poreč, te Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata Pazinštine. One su čvrst i trajan jamac da se častan i slavni put 154. brigade / domobranske pukovnije HV-a i njenih sljednica, ni u jednom dijelu neće prepustiti minimiziranju ili zaboravu.
Od 2006. djeluje Koordinacija triju udruga proizašlih iz 154. brigade kao neformalni oblik djelovanja, sa zadaćom međusobne suradnje u organiziranju obilježavanja obljetnica brigade, sportskih susreta, gađanja, posjeta bivšoj bojišnici i sl.